
Ona je bila gimnazijalka, on je bio student. Oboje druga godina. Sve su cure bile lude za njim, a imao ih je................. Gimnazijalke gledale su za njim kad bi prolazio pored škole.
Šonda, prolazila je pored fakulteta, bio je s drugom. pogledao ju je i reko "vidi baš zgodna ženska!". Prolazila je pored njih govoreci bez uzdisaja: "napokon me primjetio".
Taj dan stajala je pred školom i izašo je, kad ju je ugledo prišo joj je. Razgovor je poceo spontano. Dugo su pricali. Bila je presretna što je s njim.
Sljedeceg dana, zvono, ceka je pred školom, prilazi joj, prebacuje ruku preko ramena i odlaze. Njihov prvi sastanak, prvi poljubac, prvo zakašnjenje u školu, prva roditeljska ljutnja. Sve se to ponavljalo nekoliko puta. Dolazio je po nju i odlazili su, lutali gradom. Jedne veceri pozvao ju je u stan da slušaju muziku. Te veceri muzika, pice, svijetla, samo za njih............
Te veceri bila je samo njegova. Drhtali su u zagrljaju srece. Kleli su se na ljubav do kraja života. Od te veceri voljela ga je sve jace i jace, svim žarom srca svoga. Šon........ za njega je ona postala igracka dijeteta. On je sve rijeðe dolazio po nju. Osjecala je bol, patila je i tugovala. Nije htijela da neko sazna za njenu tugu, pa cak ni on.
Jedne veceri vidjela ga je s tom prokletom glupacom. Tada su sve njezine laðe potonule. jer na licu mu je vidjela onu srecu i osmjeh, koji se može vidjeti samo kod ludo zaljubljenog muškarca. Zagrlio je djevojku i usput reko:" hej,kako si?". Plakala je, klela ga, svoj život, njihov susret i sve što je veže za njega.
Tih dana je osjetila nesanicu i stalno je povracala. Otišla je doktoru i kao grom iz vedra neba pogodila ju je dijagnoza. Ocekivala je dijete! Osjecaj srece, tuge i straha ju je preplavio. Pribrala se i priopcila roditeljima tu vijest. Ispisala se iz škole i otišla na selo. O grdnjama i psovkama bolje da ne govori. Rekli su joj da se riješi dijeteta, ali nije htijela. Njezina odluka je bila roditi to dijete.
Prošlo je devet mijeseci, napornih i i teških. Bližio se dan poroda. I tog toplog i lijepog ljetnog dana rodila je SARU. Imala je oci ko on i najljepše usne na svijetu.
Njemu to nikad nije rekla. Od tog dana živjela je samo za Saru. Brzo su prolazili dani u igri s njom. Njezini prvi zubi, prvi koraci, prve rijeci, prvi roðendan. Jednog dana prolazio je s ko zna kojom djevojkom pored nje.
Sijedila je na klupi, a sara se igrala u pijesku. Prepoznao ju je, pogledo je i pozdravio! Pitao ju je: "Dali je to tvoja kci?". Potvrdila je. Nastavio je razgovor: "Kako se zove sretni tata koji ima tako lijepo dijete?" Pogledala je djevojku. Vidjela je da ona zna za dijete, pa je odgovorila."Neznaš ga ti!" Djevojka ju je zahvalno pogledala, a jednom u gradu i zahvalila.
On je pomilovo SARU po glavi, zagrlio djevojku, pozdravio se i otišo. Sara ko da je znala da joj je on tata. Gledala je u njega krupnim ocima i pružila ruke prema njemu. Taj dan je prvi put rekla tata.
Otišle su iz parka, a ona nezna kako je preživjela taj dan. Gorkim suzama izbacila je jad iz sebe. Ne govori ona ovo da bi se on sažalio nad njom i maloj Sari koje više nema.
Njezine plave okice zauvijek su se zatvorile, a njene male rukice sklopile te zagrlile plišanog medu ispod kotaca tuðeg auta.
Njezine SARE više nema, zato i ona odlazi. Umrijet ce jer zeli bit s njom. Ona joj je dala ljubav koju joj je on oduzeo. Ali samo želi da on zna da je imao kcer sa plavim ocima kao on i malim rukicama.
Bila je lijepa i zvala se SARA.
:( :( :(
Pozelim da sijedim pored tebe nijemo,da posmatram tvoje lice,oci,usne bez i jedne rijeci, bez ijednog dodira,samo da posmatram te,dok tvoje misli kroje beskraj.. ceznem da ti pokazem najvjernij...Opirnije
Svaka se priča razlikuje,a sve priče ljubavnih trokuta su iste... Nisam nikada mislila da se to može dogoditi curi koja je bila uvijek ispred svih što se tiče nekih ljubavnih odnosa. Njena patnja i...Opirnije
Svi mi u svojim i tuðim postupcima tražimo neku logiku i svrhovitost, a najsretniji smo ako se otkrivena logičnost podudara sa svime onime što smo naučili, stekli odgojem, s onime na što smo navikli ...Opirnije
Ĺ to je u životu teže žrtvovati, ljubav ili snove? Kako živjeti s odlukom da je jedno važnije od drugog? Nosi li duša u sebi uvijek gorak okus svoje odluke, sanja li srce o onome čega se moralo odreći...Opirnije